Zao čas je kucnuo za žitelje neimenovanog mjesta na obalama rijeke koja ih, nakon razdoblja tropskih kiša sa neba, još i po zemlji plavi, a njima sve­jedno vrućina. Nevolja, međutim, nije samo u toj zgusnutoj prirodi koja ostavlja malo prostora izvan mrzovolje. Mjestom je zavladao prisilan mir nakon ko zna više kojeg građanskog rata, ali jedan mještanin ubija drugog  jer je, na osnovu letka koji je tajanstveno osvanuo na vratima njegove kuće, doznao da ga žena vara. Leci se poslije ovakvog preloma stvarnosti ubrzo pojavljuju i na većini ostalih kuća, a u svima njima sad i strepnja postaje nesnosna, iako leci ne otkrivaju ništa što još odranije nije bilo opštepoznato. Samo što su govorkanja sada uzela maha, stare podozrivosti izašle na vidjelo, a pritajeno nasilje ponovo buknulo, kao da je jedva čekalo na povod, pa makar i u vidu tih letaka kojima, upravo zato što su besmisleni, neće da se pozabave ni dobronamjeran pop, ni drčan gradonačelnik. Zaduženi za duhovno uzdizanje pojedinca i za održavanje javnog reda zajednice, u svojim ispraznim obredima bivaju jednako zatečeni slijedom događaja koji će pokuljati svom žestinom neumitnosti, premda prvenstveno proizlaze iz sveukupne obamrlosti mnoštva u sopstvenoj kolotečini. Autor ni u jednom romanu prije ili poslije ovoga nije bio tako nemilosrdan prema istini, pa ipak neprijatni prizori iz ove knjige plijene snagom suštinske alegorije, svakako i podalje od neimenovanog.