Dva novinara ?asopisa "Stern", Kail Herman i Horst Rik, upoznaju 16-ogodišnju Kristijanu 1978. godine  u Berlinu dok je bila svjedok na su?enju ?ovjeku optu�enom za koriš?enje usluga dje?ije prostitucije.

Zakazali su dvo?asovni interviju sa Kristijanom, ali dva ?asa su se pretvorila u dva mjeseca intezivnih razgovora, a oni su oblikovani u knjigu Mi djeca sa stanice Zoo.

Ova potresna knjiga razotkriva istinski problem dje?ije narkomanije i dje?ije prostitucije, ali i ?itav društveni kontekst koji omogu?uje da se ovi problemi nesmetano razvijaju: nezainteresvanost odraslih za probleme djece i mladih, hipokrizija društva, konformizam, nepostojanje odgovaraju?ih institucija i nezainteresovanost postoje?ih, dehumanizovana kompetitivnost u školi i društvu...

Droga je oduvijek bila jedno od najgorih sredstava da se ljudima oduzme svijest o tome da predstavljaju �rtve društvenog razvoja. Alkohol ima me?u radnicima ve? dugo ovu funkciju. Posljednih decenija pridru�ila su mu se druga sredstva zavisnosti: psihofarmatici, legalan i unosan posao i droge poput heroina ili kokaina, doduše ilegalne ali ne manje unosne.