The committee that awarded the Nobel prize for literature to Ivo Andric in 1961 cited the epic force of The Bridge on the Drina, as justification for its award. The award was indeed justified if, as I believe, The Bridge on the Drina is one of the most perceptive, resonant, and well-wrought works of fiction written in the twentieth century. But the epic comparison seems strained. At any rate, if the work is epic, it remains an epic without a hero. The bridge, both in its inception and at its destruction, is central to the book, but can scarcely be called a hero. It is, rather, a symbol of the establishment and the overthrow of a civilization that came forcibly to the Balkans in the fourteenth to sixteenth centuries and was no less forcibly overthrown in the nineteenth and twentieth centuries. 

 

                                                                                           William H. McNeill

IVO ANDRIĆ (9.10.1892.- 13.3.1975.) je bio književnik, nobelovac, diplomata, ambasador, Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj. Rođen je u Docu kod Travnika, a njegova porodica je porijeklom iz Sarajeva. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1961. godine za kompletno književno djelo o historiji jednog naroda, s romanom Na Drini ćuprije (1945.) kao vrhuncem tog djela. Ivo Andrić rođen je 9.10.1892. godine u Docu na Lašvi (tada Austro-ugarska). Andrićevi roditelji Antun i Katarina (rođ. Pejić), su živjeli u Sarajevu. U oktobru 1912. godine, dobija stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Napredak, te upisuje studij na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog univerziteta u Zagrebu. U tom vremenu na njega utiču djela pisca Antuna Gustava Matoša. Sljedeće godine prelazi u Beč. gdje posjećuje predavanja iz historije, filozofije i književnosti. 

Prijedlog za dodjelu Nobelove nagrade za književnost, potekao je od Saveza književnika Jugoslavije i Rodoljuba Čolakovića, koji je švedskom ambasadoru 1958. godine, predao prevod Andrićevih pripovjetki, objavljenih prije Drugog svjetskog rata u Njemačkoj. Zvaničnu kandidaturu poslao je Aleksandar Vučo, tada sekretar Saveza književnika, te je osim Andrića, predložen i hrvatski književnik Miroslav Krleža. Ostali kandidati za dodjelu nagrade, te godine bili su: Amerikanac Džon Stajnbek, Italijan Albero Moravija i Englezi Gram Grin i Lorens Durel. Nagrada je Andriću uručena 10. decembra 1961. godine, na svečanosti na kojoj je pročitao svoj govor O priči i pričanju.

Djela: Ex ponto, Nemiri, Travničke hronike, Na Drini ćuprija, Gospođica, Sveske, Prokleta avlija