SIGMUND FROJD (1856. - 1939.) je austrijski psihijatar poznat kao osnivač psihoanalitičke škole u psihologiji. Smatra se jednim od najuticajnijih, ali i najkontroverznijih psihologa  XX vijeka. Rođen je 6. maja 1856. godine u mjestu Freiberg u Moravskoj (mjesto se danas zove Pribor, a nalazi se u Češkoj) kao Sigismund Schlomo Freud.

Kao dijete maštao je o tome da postane general ili ministar, ali kako je bio Jevrej nije mu bilo dopušteno baviti se bilo kakvim zanimanjem osim medicinskog i pravnog. To ga nije spriječilo da nauči govoriti francuski, engleski, italijanski i španski jezik, te da se posveti proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa, naročito djela Ničea, Hegela, Šekspira i Kanta.

1873. počinje studirati medicinu u Beču. Tu upoznaje i sestrinu prijateljicu Martu, s kojom će se kasnije i oženiti. O njegovoj mladosti malo se zna jer je u dva navrata uništavao spise na osnovu kojih bi se moglo doznati više.

Objavljena djela su mu: Rasprave o histeriji (1895.), Tumačenje snova (1899.), Psihopatologija svakodnevnog života (1904.), Tri eseja o seksualnosti (1905.), Humor i njegov odnos prema nesvesnom (1905.), Totem i tabu (1913.), Uvodna predavanja iz psihoanalize (1916.-1918.), Ego i Id (192.), Budućnost jedne iluzije (1927.), Nelagodnost u kulturi (1930.), Problem anksioznosti (1936.), Mojsije i monoteizam (1939.).

 Umro je 1939. godine od raka grla.