Izdavačka kuća Nova knjiga objavila je knjigu Mario Vargas Ljose RAZGOVORI NA PRINSTONU.

Više od tri decenije Mario Vargas Ljosa je gostujući predavač na Univerzitetu Prinston. Njegova predavanju su uvijek bila omiljena i iščekivana s nestrpljenjem i radošću. Krasili su ih njegova strast za književnošću i za idejama, njegovo prisustvo kojim je prosto zračio, njegova vezanost za politiku, njegova toplina i dobroćudnost. Posljednji semestar koji je Mario Vargas Ljosa održao na Prinstonu bio je u formi razgovora o književnosti, kulturi i politici. Ova knjiga, sačinjena na osnovu snimljenih razgovora sa studentima, izuzetno je svjedočanstvo savremene kulture. Prosvjetljujuća na mjestima gdje se govori o razumu i iskrenim emocijama, ona u čitaocu budi nagon za angažovanjem u društvu u kom se njeguje dijalog i poštuje različitost.

,,Kursevi na Prinstonu održavaju se u malim grupama, obično sačinjenim od najviše dvadesetak prijavljenih studenata i dva-tri slušaoca, tako da u njima svi aktivno učestvuju. Dobar dio časova sastoji se od razgovora, u kojima studenti ispoljavaju kreativnost gotovo podjednako koliko i sami profesori. Neću nimalo pretjerati ako kažem da sam na ovim časovima više naučio ja o sopstvenim djelima nego sami studenti koji su im prisustvovali. Moram posebno da naglasim ogroman doprinos koji je ovoj knjizi svojim neprocjenjivim radom i trudom dao Ruben Galjo. On pruža vrlo vjerno svjedočanstvo o sadržaju ovog kursa, idejama i raspravama koji su ga upotpunjavali, istovremeno unoseći u rad svoj lični inventivni pečat.

Možda je najvažniji segment ove kompilacije strog redosljed kojim je organizovan radni materijal. Stvarnost je bila daleko nesređenija i haotičnija, ali je on umio da iz nje izvuče ono najznačajnije i potom sve uobliči u formu eseja koji slijede jedan za drugim harmonično i dosljedno, ukrašavajuci svaku priču anegdotskim i vješto smišljenim elementima koji beskrajno obogaćuju pristup i razumijevanje romana i njihove istorijske pozadine. Na taj način knjiga razotkriva svu složenost i nijanse neobičnih odnosa koji povezuju i razdvajaju književnost i istoriju.“

Mario Vargas Ljosa (Mario Vargas Llosa) peruanski romanopisac, novinar, esejista i profesor na nekoliko univerziteta, rođen je u Arekipi 1936. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine, kada je postao prvi Južnoamerikanac koji je pomenutu nagradu dobio nakon što je ona 1982. godine dodijeljena Gabrijelu Garsiji Markesu. Izuzetno plodan pisac, rano je otkrio svoju strast prema pisanju, pronalazeći inspiraciju u svemu što ga okružuje. Slavu je stekao svojim romanom „Grad i psi“ (La ciudad y los perros, 1963), u kojem je već primjetno njegovo zanimanje za politiku i društvene prilike. Od ostalih romana, najznačajniji su „Zelena kuća“ (La casa verde, 1965) za koju je dobio nagradu „Romulo Galjegos“, zatim „Razgovor u katedrali“ (Conversación en La Catedral, 1969), „Rat za kraj svijeta“ (La guerra del fin del mundo, 1981), „Priča o Majti“ (Historia de Mayta, 1984), „Pohvala pomajci“ (Elogio de la madrasta, 1988), „Jarčeva fešta“ (La fiesta del Chivo, 2000 – roman o diktaturi generala Truhilja u Dominikanskoj Republici), zatim „Avanture nevaljale devojčice“ (Travesuras de la niña mala, 2006), „Diskretan heroj“ (El héroe discreto, 2013) i mnogi drugi. Književnost je smatrao izuzetno važnom za život pojedinca i društva uopšte, što se najbolje može vidjeti iz sljedećih njegovih riječi i izjava:

„Književnost je varljiva predstava života koji nam pomaže da ga bolje razumijemo, da se orijentišemo u lavirintu u kojem se rađamo, kojim se krećemo i u kojem umiremo. Ona nas izbavlja iz nevolja i oslobađa frustracija koje nam donosi stvarni život...“

„Književnost stvara bratstvo među različitim ljudima i ruši brane koje su među muškarcima i ženama podigli neznanje, ideologije, religije, jezici ili glupost“,

Svijet bi, zaista, bio daleko siromašniji bez ovog velikana hispanoameričke i svjetske književnosti.    Izdavačka kuća Nova knjiga objavila je knjigu Mario Vargas Ljose RAZGOVORI NA PRINSTONU.

Više od tri decenije Mario Vargas Ljosa je gostujući predavač na Univerzitetu Prinston. Njegova predavanju su uvijek bila omiljena i iščekivana s nestrpljenjem i radošću. Krasili su ih njegova strast za književnošću i za idejama, njegovo prisustvo kojim je prosto zračio, njegova vezanost za politiku, njegova toplina i dobroćudnost. Posljednji semestar koji je Mario Vargas Ljosa održao na Prinstonu bio je u formi razgovora o književnosti, kulturi i politici. Ova knjiga, sačinjena na osnovu snimljenih razgovora sa studentima, izuzetno je svjedočanstvo savremene kulture. Prosvjetljujuća na mjestima gdje se govori o razumu i iskrenim emocijama, ona u čitaocu budi nagon za angažovanjem u društvu u kom se njeguje dijalog i poštuje različitost.

,,Kursevi na Prinstonu održavaju se u malim grupama, obično sačinjenim od najviše dvadesetak prijavljenih studenata i dva-tri slušaoca, tako da u njima svi aktivno učestvuju. Dobar dio časova sastoji se od razgovora, u kojima studenti ispoljavaju kreativnost gotovo podjednako koliko i sami profesori. Neću nimalo pretjerati ako kažem da sam na ovim časovima više naučio ja o sopstvenim djelima nego sami studenti koji su im prisustvovali. Moram posebno da naglasim ogroman doprinos koji je ovoj knjizi svojim neprocjenjivim radom i trudom dao Ruben Galjo. On pruža vrlo vjerno svjedočanstvo o sadržaju ovog kursa, idejama i raspravama koji su ga upotpunjavali, istovremeno unoseći u rad svoj lični inventivni pečat.

Možda je najvažniji segment ove kompilacije strog redosljed kojim je organizovan radni materijal. Stvarnost je bila daleko nesređenija i haotičnija, ali je on umio da iz nje izvuče ono najznačajnije i potom sve uobliči u formu eseja koji slijede jedan za drugim harmonično i dosljedno, ukrašavajuci svaku priču anegdotskim i vješto smišljenim elementima koji beskrajno obogaćuju pristup i razumijevanje romana i njihove istorijske pozadine. Na taj način knjiga razotkriva svu složenost i nijanse neobičnih odnosa koji povezuju i razdvajaju književnost i istoriju.“

Mario Vargas Ljosa (Mario Vargas Llosa) peruanski romanopisac, novinar, esejista i profesor na nekoliko univerziteta, rođen je u Arekipi 1936. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2010. godine, kada je postao prvi Južnoamerikanac koji je pomenutu nagradu dobio nakon što je ona 1982. godine dodijeljena Gabrijelu Garsiji Markesu. Izuzetno plodan pisac, rano je otkrio svoju strast prema pisanju, pronalazeći inspiraciju u svemu što ga okružuje. Slavu je stekao svojim romanom „Grad i psi“ (La ciudad y los perros, 1963), u kojem je već primjetno njegovo zanimanje za politiku i društvene prilike. Od ostalih romana, najznačajniji su „Zelena kuća“ (La casa verde, 1965) za koju je dobio nagradu „Romulo Galjegos“, zatim „Razgovor u katedrali“ (Conversación en La Catedral, 1969), „Rat za kraj svijeta“ (La guerra del fin del mundo, 1981), „Priča o Majti“ (Historia de Mayta, 1984), „Pohvala pomajci“ (Elogio de la madrasta, 1988), „Jarčeva fešta“ (La fiesta del Chivo, 2000 – roman o diktaturi generala Truhilja u Dominikanskoj Republici), zatim „Avanture nevaljale devojčice“ (Travesuras de la niña mala, 2006), „Diskretan heroj“ (El héroe discreto, 2013) i mnogi drugi. Književnost je smatrao izuzetno važnom za život pojedinca i društva uopšte, što se najbolje može vidjeti iz sljedećih njegovih riječi i izjava:

„Književnost je varljiva predstava života koji nam pomaže da ga bolje razumijemo, da se orijentišemo u lavirintu u kojem se rađamo, kojim se krećemo i u kojem umiremo. Ona nas izbavlja iz nevolja i oslobađa frustracija koje nam donosi stvarni život...“

„Književnost stvara bratstvo među različitim ljudima i ruši brane koje su među muškarcima i ženama podigli neznanje, ideologije, religije, jezici ili glupost“,

Svijet bi, zaista, bio daleko siromašniji bez ovog velikana hispanoameričke i svjetske književnosti.