Četiri veka francuske istorije.
Naciju ne čini to što ljudi govore istim jezikom ili pripadaju istoj etničkoj grupi, nego to što su zajedno uradili velike stvari u prošlosti i što
Amin Maluf je Libanac rođen 1949. u Bejrutu od roditelja Arapa katoličke vjere. Studirao je sociologiju i ekonomiju, bio je u svojoj zemlji novinar i ratni reporter, a 1977, pred užasima građanskog rata u svojoj zemlji, prebjegao je s porodicom u Pariz. Od tada je malo putovao, a dio godine provodi u svojoj kući na ostrvu Re, na Atlantiku. Piše na izvrsnom francuskom, koji mu nije maternji jezik. Postigao je veliki svjetski uspjeh esejom Krstaški ratovi u očima Arapa (1983). Potom je objavio nekoliko romana, koji se danas čitaju širom svijeta: Leon Afrikanac (1986), Samarkand (1988), Vrtovi svjetlosti (1991), Taniosova stojena (1993), Levantski đerdan (1996), Baldasarovo putešestvije (2000), Dezorijentisani (2012). Za roman Taniosova stijena dobio je Gonkurovu nagradu, najveće francusko književno priznanje. Za esej Poremećenost svijeta dobio je francusku nagradu „Knjiga i prava čovjeka“. Postao je član Francuske akademije 2011. godine.