Fernando Pesoa, rođen u Lisabonu 1888, najpre dugo egzistira kao činovnik u nekoj mračnoj kancelariji. A onda, 8. marta 1914, taj najpre idealistički pjesnik, jedan od najvećih u XX vijeku, primjećuje kako u njemu iskrsava izvjesni dvojnik po imenu Alberto Kaeiro, „paganski“ učitelj, koga prate dvojica učenika: Rikardo Reiš, epikurejski stoik, i Alvaru de Kampuš, koji sebe naziva „senzacionistom“. Potom je tu, poput prozirnog lista hartije za kopiranje ispred pesnikovog lica, izvjesni Bernardo Suareš, koji vodi dnevnik svog „nemira“ u sumornoj prozi, dok istovremeno Pesoa istra
Fernando Pesoa (pravo ime Alberto Kaejro de Silva) rođen je u Lisabonu 1888. i umro u svom rodnom gradu 1935. Ostao je rano bez roditelja, stekao samo najosnovnije obrazovanje, a živio je usamljenički i asketski. Otpjevao je ono što vidi svojim pogledom "plavim kao nebo" bez posredništva misli, ideja i imaginacije ili bez potrebe da išta tumači ili vrednuje. Otud su njegove pesme ujdeno i svojevrsna ironična kritika upućena svim onim pesnicima zaokupljenim pitanjima stila i jezika, koji "obrađuju svoje stihove kao drvodelja daske".