Godina je 1989. Svijet se mijenja. Zid se ruši. Tokom nekoliko burnih jesenjih dana pratimo Arvida Jansena, tridesetsedmogodišnjaka pred razvodom. Njegova majka je saznala da je neizlečivo bolesna i iznenada odlazi u svoje rodno mjesto u Danskoj,starim trajektom Holger Danac. Tamo je čekaju neka nezavršena posla. Dva dana kasnije Arvid kreće za njom, smatrajući da je to njegova obaveza.
U pokušajima da prebrodi sadašnjost, glavni junak se prisjeća vremena kada je kao mladi komunista napustio studije da bi postao fabrički radnik, kada je nježno zavolio svoju buduću suprugu i kada su postali ljubavnici.
Dvostruki neodoljivi portret majke i sina, roman čiji je naziv stih jedne Maove pjesme, melanholično je, divno jesenje putovanje, savršeno od prvog slova do tačke na posljednjoj stranici. Slika složenog odnosa između dva glavna lika, iskrena i potresna, ali i prožeta razoružavajućim humorom, ispisana je poetičnim, jednostavnim jezikom u kojem je podjednako važno i izrečeno i prećutano. Petešun ima nepogrešiv osjećaj za pripovijedanje u kojem se sa dovoljno malih riječi mogu iskazati velika osjećanja. On piše dirljivo i privlačno o velikim egzistencijalnim pitanjima, dok nas snaga njegovog stila drži u nenametljivoj, a opet sveobuhvatnoj i trajnoj napetosti koja nema razrješenje i katarzu, već nama vlada i dugo poslije zatvaranja korica ovog remek-djela.
„Neki pisci pišu kako njihovi čitaoci dišu. Petešun je jedan od takvih pisaca." Nationen
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Prijava 
Registracija
