Djelo epohalne vrijednosti u kome je došao do izražaja potpuno novi odnos prema životu, koji će zatim u ruskoj književnosti dati kolosalne rezultate. Gogolj je planirao da napravi djelo poput Danteove Božanstvene komedije, koje bi se sastojalo iz tri dijela, i gdje bi mrtve duše, dobijajući kosmičku dimenziju, metamorfozirale u žive duše. Djelo pod nazivom Čičikovljeve dogodovštine ili Mrtve duše- Poema počeo je da piše 1835. godine, završio ga je šest godina kasnije. Godine 1848. počeo je da piše II tom, koji je spalio 1852. Ostali su samo fragmenti.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809 - 1852) , ruski pisac, rodom iz Ukrajine a porijeklom iz Poljske, kao da je u svom genetskom kodu nosio cjelokupnu slovensku tradiciju na kojoj je izgradio svoj osobeni književni stil. Sa njegovom pojavom na literarnoj sceni u Rusiji prestaje period imitiranja zapadne književnosti, a započinje pravac koji će kritičari kasnije nazvati ruskim realizmom, iako se sam Gogolj nikada nije u potpunosti uklapao ni u jedan od poznatih književnih šablona. On je na svjetlost dana izvukao odbačene, obične, nesrećne, nevažne, male likove. Njegov stil je utoliko osobeniji što na njega gotovo da nije uticao niko, a on je uticao na čitavu seriju vrhunskih pisaca, među kojima su najvažniji Dostojevski, koji je najdosljednije nastavio sa promovisanjem kao glavnih junaka „poniženih i uvređenih" i Kafka, koji je svoje priče temeljio na apsurdnom, grotesknom i bizarnom. Njegovi najpoznatiji romani i pripovijetke su:
Večeri na majuru kod Dikanjke (1831-1832), zbirka Mirgorod (1835), Peterburške priče, Mrtve duše(1834), Šinjel (1842), Portret i drame Revizor i Ženidba.