Iako su motivi, zapleti, teme i krajolici u ovoj zbirci priča naizgled različiti i raznoliki, jasni i prepoznatljivi - u svojoj crnogorskoj, gorštačkoj, primorskoj i periferijskoj, gradskoj ili seoskoj tipičnosti, svaki će pažljiviji čitatelj zapaziti utjecaje plodne pripovjedne tradicije i drugih književnih obrazaca i modela, od modernizma do suvremene regionalne proze na štokavskim jezicima. Najprije prema sudbinskoj zadanosti ti utjecaji aludiraju na jezik D. Šimunovića, N. Simića, M. Selimovića, I. Andrića, M. Kovača. Ili pak sijarićevsku i lalićevsku pripovijednu prozu ispunjenu lirizovanom dramatikom.
Ako i djeluju neke odveć univerzalistične - priča o preljubi, lovu, amnestiji, dvojništvu, selidbi, mnogostruko postavljenoj fatalističnosti ženstva - u njima su sačuvane duboko intimistične slike vlastitog odrastanja, vješto zastrtog lirskom zavjesom pjesnika koji kamuflirajući ozbiljnog pripovjedača skriva svoju i našu temeljnu melankoliju: strah od tmurnih, smutnih vremena koja živimo.
Iz pogovora Lidije Vukčević