Simbolisanje i tumačenje dvije su neodvojive djelatnosti. Kad ustanovimo postojanje nekog neobičnog diskursa, valja ga tumačiti. Ali, kako? Na osnovu njegove jezičke i logičke strukture, vodeći računa o smjeru evociranja i stupnjevima određenosti smisla. Simbolizam i tumačenje, rad Cvetana Todorova, ne razdvaja teoriju i istoriju: opšta „simbolika jezika“ okušana je i upotpunjena tipološkom istorijom „strategija tumačenja“ na dvostrukom povlašćenom primjeru patrističke egzegeze Biblije i klasične filologije.