Ratujući s hrišćanima na Zapadu i s Persijancima na Istoku, Sulejman je Tursku za tri decenije preobrazio u svjetsku silu koja se zaustavila tamo gdje joj je bio domet. U traganju za čarobnim obrascem kako da se običan metal pretvori u zlato, za čim je te
Radovan Samardžić (1922 – 1994), istoričar i pisac. Bio je na čelu raznih ustanova i urednik publikacija, dekan Filozofskog fakulteta, dopisni i redovni član SANU, sekretar Odeljenja istorijskih nauka SANU, direktor Balkanološkog instituta, predjsednik Srpske književne zadruge, glavni urednik Jugoslovenskog istorijskog časopisa. Bio je jedan od priređivača sabranih djela Slobodana Jovanovića.
Samardžić se u istraživanju prošlosti bavio razdobljem od XVI do XX vijeka, pokrivao je više oblasti opšte i nacionalne istorije, a bio je najviše okrenut Mediteranu, Osmanskom carstvu, balkanskom prostoru, i u tim okvirima, sudbini srpskog naroda. Značajno mjesto u tematici za koju je Samardžić pokazao veliko interesovanje, bila je prošlost Beograda, Srbije i srpskog naroda.
Najvažnija djela: Veliki vijek Dubrovnika, Mehmed Sokolović, Osman, Ideje za srpsku istoriju, Kosovo i Metohija u srpskoj istoriji, Kosovsko opredeljenje.