Zamislite sebe kako godinama sjedite pored iste rijeke, koja potpuno ravnodušno protiče pored vas, a da ama baš ništa tu ogromnu količinu vode ni ne zatalasa.... I onda, sasvim iznenada, trgne vas iz učmalosti kamenčić koji je neka nevidljiva ruka bacila u rijeku, a koji je počeo da pravi koncentrične krugove po dotad mrtvoj vodurini..Eto, tako nekako sam ja i osjećala kada su do mene stigla prva ostvarenja Branka Radičevića.."Genije i učiteljica", "Titograd za Podgoričane", " Više od igre", priče su koje su ustalasale rijeku kraj koje sam sjedjela i dugo gledala u njen jednolični tok...
Ljiljana Radenović, novinar
dio iz predgovora u knjizi Titograd za Podgoričane
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Prijava 
Registracija
