Toni Parsons nam pokazuje zašto nije samo popularan romanopisac, nego i jedan od omiljenijih britanskih novinara.
Ako vam mlada ljubavnica slomi srce, ako padnete s harlija ili ako napravite budalu od sebe... Pa, muškarci su to oduvijek radili i uvijek će raditi. To nije kriza srednjih godina. To je samo najnovija glupost u dugom nizu gluposti.
Ali šta je s malo saosjećanja prema stereotipnom muškom ponašanju? Takvi smo, tako smo ispuzali iz praiskonske močvare. Dajemo sve od sebe, zaista...
Savremeni muškarac zapravo je očuvao previše starih navika nego što je dobro za njega- potrebu za lovom,
TONI PARSONS (1953.) je rođen u siromašnoj porodici u londonskom Ist Endu. Kada mu je bilo dvadeset godina zaposlio se u fabrici za proizvodnju džina. Potom je postao muzički novinar i pratio je eksploziju panka i novog talasa. Parsons se oženio koleginicom, a kada su se razveli dodijeljeno mu je starateljstvo nad njihovim sinom.
Sin je bivšeg marinca kojem je dodijeljen Orden za izuzetnu službu tokom Drugog svjetskog rata, što je drugo po važnosti odlikovanje u britanskoj vojsci. Ta dva odnosa – sa sinom koga je sam podizao i sa pokojnim ocem koga je obožavao – čine okosnicu i srž romana Čovjek i dječak.
Toni Parsons je jedan od najpoznatijih pisaca u Engleskoj. Tokom sedamdesetih bio je muzički kritičar u NME, jednom od najuticajnijih muzičkih listova u Britaniji. Njegovi intervjui s grupama kao što su The Clash, Sex Pistols, Blondie, Talking Heads i Ramones načinili su ga kultnom figurom među mladima Engleske. Parsons je dobijao nagrade za svoj novinarski rad u listovima GQ i Elle tokom osamdesetih. Devedesetih je postao jedan od najpoznatijih televizijskih komentatora u emisiji BBC-ja, Late Review.
Njegov prvi roman Čovjek i dječak doživio je ogroman uspjeh u Engleskoj i samo za prva dva mjeseca prodat je u tiražu od 750.000 primeraka.