Rođen je 28. septembra 1920. godine u Đulićima (Andrijevica). Gimnaziju je završio u Peći, književnost studirao u Beogradu. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe.
Od 1945. godine živi i radi u Beogradu, a od 1953. u Crnoj Gori. Uređivao je časopis Stvaranje do penzionisanja, 1972. godine. Bio je član Savjeta Crne Gore, više puta je biran za predsjednika Udruženja književnika Crne Gore, u dva navrata je bio potpredsjednik CANU i nosilac je povelje – Istaknuti kulturni stvaralac Ministarstva kulture Crne Gore. Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a za književnost, dvostruki je dobitnik Trinaestojulske nagrade Crne Gore, Zmajeve nagrade (Novi Sad), Nagrade Udruženja književnika Crne Gore, Nagrade Grada teatra „Stefan Mitrov Ljubiša” (2008), kao o drugih nagrada i priznanja. Ima više domaćih odlikovanja i Orden Republike Francuske.
Književni rad: pripovjedač, romansijer, dramski pisac i esejist.
Djela su mu prevođena na više stranih jezika. Najznačajnija djela su: Vitorog (1948); Pripovijetke (1949); Visine (1952); Svemoćno oko (1953, 2005); Bez redenika (1955); Tim Lavlje srce (1956); Mrtvo duboko (1959); Letilica profesora Bistrouma (1961); Halo nebo (1963); Poruke (1963); Razvođe (1968); Sudilište (1971); Sinovi sinova (1979); Na bjelinama vremena (1986); Rijeka (1988); Mitski dekameron (1989); Deveta zora (1990); Harmonija (1992); Snovi mikrokozma (1993); Makarije (1994); Izabrana djela za djecu I–II (1994); Sabrana djela I–II (2000); Crnogorsko proljeće (2006).
Priredio je više izdanja: Petar I Petrović: Freske na kamenu (1966); Nadvremenski glasovi (1971); Izviriječ (1973); Petar I Petrović: Poslanice (1993).