Autobiografija jednog od najvećih svjetskih naučnika našeg doba, nagrađena presti�nom Pulicerovovom nagradom.
Knjiga koja se u SAD izučava kao obavezna lektira. Istinita priča o srpskom pastiru iz malog sela Idvor koji je postao jedan od preteča ere telekomunikacija.
Prvi put na engleskom jeziku knjiga je objavljena 1923. godine u Njujorku, a godinu dana kasnije, 1924. godine knjiga je nagrađena Pulicerovom nagradom.
Mihajlo Pupin je tokom svog naučnog i eksperimetalnog rada dao značajne zaključke važne za polja višestruke telegrafije, bežične telegrafije i telefonije, potom rentgenologije, a ima i velikih zasluga za razvoj elektrotehnike. Njegovo najvažnije, najslavnije otkriće su bili Pupinovi kalemovi zbog čega se njemu u čast proces korištenja tih kalemova u telefonskim razgovorima na velikim razdaljinama nazvan pupinizacija.
Dobitnik je mnogih naučnih nagrada i medalja, bio je član Francuske akademije nauka, Srpske kraljevske akademije, predsjednik New Yorkške akademije nauka, predsjednik američkog saveza za napredak nauke i počasni doktor 18 univerziteta. Po njemu je pored ostalog dobio ime i beogradski institut koji se od 1946. godine zove Mihajlo Pupin.