Nastajala u nocima autorovog bdjenja uz radio, knjiga Nevidljivo pozoriste jeste u drugi medij, medju korice knjige, `uhvaceno` svjedocanstvo o onome sto je, po svoj prilici, zauvijek otislo u etar i sto, po definiciji, jeste efemerno. Kao sto je to pozoriste uopste, a pogotovo ovo, `koje treptaje preoblikuje u pozoriste i cini ga - nevidljivim`, kako to, u pogovoru knjizi kaze sam autor. Onom djelu tog `nevidljivog` kao sto su gluma, rezija, muzika, Miroslav Radonjic posvecuje u svojim, dnevnom listu i formom i leksikom primjerenim, tekstovima punu paznju. On se, pri tom, bavi i onim elementima glumackog izraza koji cesto promicu ocjeni kriticara (klasicnog) pozorista: bojom i postavljenoscu glasa, akcentovanjem, dikcijom i kulturom govora uopste, pod lupu stavlja lektorske ucinke u pojedinim ostvarenjima, kao i zvucno-muzicki bekgraund. Samim tekstom, sto je i logicno, Radonjic se bavi vise ukoliko je u pitanju novo ili nepoznato djelo, ukoliko je u pitanju adaptacija klasike, no uvijek dajuci prednost onome sto ovo nevidljivo pozoriste cini - pozoristem. Dakle – izvodjenju.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Prijava 
Registracija
