Najoriginalnije i najučenije misli o moralu,
Rimski moralist i filozof, rodom iz Kordube, sin Seneke Starijeg. U suštini je bio eklektik, mnogo toga preuzevši od Pitagore, Epikura i Platona. Bio je bogat čovjek, blizak dvorskim krugovima. Zbog učešća u dvorskoj zavjeri Klaudije ga je prognao na Korziku (41–49). Po povratku u Rim postao je učitelj jedanaestogodišnjeg Nerona koji ga je kasnije, zbog tobožnjeg učešća u zaveri, prisilio na samoubistvo. Od mnogobrojnih djela, geografski značaj imaju „Prirodnjačka pitanja” (Ljuaestiones naturales) i tragedija „Medeja”. U prvom dijelu Seneka dosta detaljno izlaže o fizičko-geografskim objektima, kao što je voda (knjiga I), njeno mehaničko i hemijsko dejstvo, stvaranje rijeka, temperatura i boja vode, izvori, vazduh i vetrovi (knjiga V), zemljotresi (knjiga VI) i oblasti njihovog rasprostranjenja, i dr. Seneka je bio pobornik kontinentalne teorije, smatrajući da Atlantski okean nije tako veliki da ga brodovi pri povoljnim uslovima ne mogu preploviti; o tome se nalazi svjedočanstvo u jednoj od scena II čina Senekine „Medeje”, u kojoj se proročanski najavljuje otkriće Amerike.