MLIJEČNI ZUBI

Knjiga priča Mliječni zubi Lane Bastašić ulazi u područja bizarnog, neobičnog, čudnog i gotovo strašnog. Taj registar je dosta širok ali ujedinjava ga jedan mučni, turobni, sumorni osjećaj svijeta. Svijet junaka Lanine knjige čine djeca i odrasli, to je svemir porodičnog života; svakodnevica u kojoj su nam predočene mukotrpne scene odrastanja. Mada se ovdje više radi o neodrastanju, odnosno zarobljenošću teškim traumama djetinjstva ili tinejdžerskog doba. Likovi Lane Bastašić nemaju priliku da se formiraju i razviju kao „normalne“ osobe, nekog običnog građanskog društva. Neki od njih su pravi monstrumi, lišeni emocija, ili emotivno sakati, tako da knjiga Mliječni zubi obiluje scenama koje su daleko od bilo čega lijepog ili utješnog. Lana Bastašić ne nudi utjehu, nego u nizovima vješto ispričanih priča nudi slikusvijeta koji je odvratanzauvijek osakaćen, sliku svijeta kojem nešto definitivno nedostaje. Počesto njene priče skliznu u grotesku, koji itekako dobro funkcioniše unutar arhitekture same knjige.