Goran Gocić: Literatura treba da bude trans iz kog nastaje govor koji opčinjava

Goran Gocić, pisac i filmski reditelj, nedavno je podijelio razmišljanja o svom novom romanu Fikser. Ovo djelo za njega predstavlja posebno iskustvo, jer se u njemu suočava sa mnogo ličnog sadržaja, koji se prepliće sa pričama junaka. Kako je sam istakao, pisanje romana je bio izazov koji ga je natjerao da se ogoli više nego u prethodnim djelima.

Gocić vjeruje da literatura treba da bude „posebna vrsta transa“, iz kojeg proizađe govor koji „opčinjava“ čitaoca. Za njega je pisanje romana u suprotnosti sa novinarstvom ili feljtonistikom, koje smatra „stranputicom“. Ovaj stav ukazuje na njegovu težnju da se literarni rad temelji na dubljem emotivnom i psihološkom razumijevanju, a ne samo na površinskoj analizi događaja.

U romanu Fikser, Gocić se fokusira na lik „fiksera“, osobe koja u ratnim uslovima obavlja različite poslove za novinare i ekipe koje rade na terenu. Ovaj lik predstavlja most između novinarskog svijeta i stvarnosti koju ti novinari bilježe. Kroz njegovu perspektivu, čitaoci mogu da dožive haos i kompleksnost ratnih okolnosti, kao i izazove s kojima se suočavaju oni koji izvještavaju o tim događajima.

Gocić ističe da su zajedničke karakteristike njegovih junaka često prožete iskustvima iz njegovog sopstvenog života. Ova lična povezanost sa likovima omogućava dublje razumijevanje njihovih emocija i motiva, čime se stvara snažnija veza sa čitaocem. U ovom smislu, Fikser postaje ne samo priča o ratu i novinarstvu, već i o ljudskoj prirodi, strahu i hrabrosti.

Jedan od ključnih aspekata romana je istraživanje moralnih dilema i etičkih pitanja koja se postavljaju u uslovima rata. Gocić se pita kako pojedinac može da ostane čovjek u situacijama koje ga tjeraju da donosi teške odluke. Ova pitanja su posebno relevantna u današnjem svijetu, gdje se često suočavamo sa sličnim izazovima, čak i u mirnodopskim okolnostima.

Pored ličnog iskustva, Gocić takođe naglašava važnost istraživanja i pripreme prilikom pisanja. On se trudi da prenese autentičnost situacija i likova kroz detaljno istraživanje i razumijevanje konteksta u kojem se radnja odvija. Ova posvećenost detaljima doprinosi realističnosti i dubini narativa, čineći da čitaoci mogu da se poistovijete sa likovima i njihovim sudbinama.

U razgovoru sa Tanjugom, Gocić je takođe naglasio značaj književnosti kao umjetničkog izraza. On vjeruje da pisanje nije samo sredstvo za komunikaciju, već i način izražavanja unutrašnjih borbi i emocija. Ova perspektiva dodatno obogaćuje njegov rad i čini ga značajnim doprinosom savremenoj literaturi.

Roman Fikser je, stoga, više od obične priče o ratu i novinarstvu; to je duboko emotivno putovanje kroz ljudsku psihu, koje istražuje granice između dobra i zla, hrabrosti i straha. Kroz lik fiksera, Gocić nam pruža jedinstveni uvid u svijet u kojem se moralne vrijednosti često preispituju, a životne odluke donose pod pritiskom nepredvidivih okolnosti.

Gocićev pristup pisanju, kao i njegov način razmišljanja o literaturi, izaziva čitaoce da razmisle o vlastitim iskustvima i percepcijama sveta oko sebe. Fikser nije samo roman koji se čita; to je poziv na introspekciju i razmišljanje o ljudskoj prirodi, ljubavi i ratu. Na kraju, Gocić nas podsjeća da su priče koje pričamo i doživljavamo ono što nas čini ljudima, i da svaka od njih nosi težinu iskrenosti i istine.
 

Autorka: Marijana Petrović
Izvor: balkanrevija.com