Besplatna dostava preko 30€

Nema slobode na ovom svijetu, postoje samo pozlaćeni kavezi

Nema slobode na ovom svijetu, postoje samo pozlaćeni kavezi

Predodređen da bude ljekar, rođen u porodici poznatih naučnika i pisaca, Oldos Haksli (26. 7. 1894 - 22. 11. 1963) je imao utabanu stazu koja ga je vodila do akademskih vrhunaca, sve dok nije saznao da boluje od keratitisa, koji će ga neko vreme učiniti praktično slijepim.

Ispalo je da je bolest inicirala ispunjenje nekih drugih kapaciteta koje je Haksli posjedovao – upisao je i završio fakultet engleskog jezika i književnosti. Nakon toga počinje da se razvija karijera jednog od najblistavijih umova svjetske književnosti XX vijeka.

Oldos Haksli je najpoznatiji po distopijskom romanu Vrli novi svet, u kome opisuje budućnost čovječanstva pod vlašću tehnokratskih elita i kapitalista, aludirajući imenima likova na političke i ekonomske vladare vremena u kojem je pisao ovu knjigu. Ovim romanom proročki je opisao načine manipulisanja društvom koji su danas uveliko prisutni.

Pored ovog dela, on je autor i romana Kontrapunkt i Ostrvo, filozofskog djela Večna filozofija, neke vrste njegovog duhovnog pogleda na svet, kao i Vrata percepcije po kome je slavna muzička grupa The Doors dobila ime.

Oldos Haksli je bio radoznalog duha, svestran, erudita, interesovale su ga razne oblasti od prirodnih nauka i književnosti preko parapsihologije, religije i filozofije. U želji za što većim saznanjem ekpreimentisao je sa psihodeličnim drogama i upoznavao sa sa dalekoistočnim duhovnim konceptima.

Ovim citatima možemo samo upoznati djelić onoga šta predstavlja Oldos Haksli i njegovo djelo.


Svaki čovjek koji zna da čita ima moć da sebe učini boljim, da umnoži načine svog postojanja i da svoj život učini ispunjenim, značajnim i zanimljivim.


Intelektualac je osoba koja je otkrila nešto interesantnije od seksa.


Niko ne traži od vas da budete išta drugo sem čovjek. Čovjek, utuvite. A ne anđeo ili đavo. Ljudsko biće koje na zategnutom konopcu korača oprezno, uravnoteženo, sa umom, sviješću i duhom na jednom kraju motke za održavanje ravnoteže i tijelom i instinktima i svim onim što je nesvjesno, zemaljsko i tajanstveno na drugom kraju. A biti uravnotežen je đavolski teško.


Nema slobode na ovom svijetu, postoje samo pozlaćeni kavezi.


Što je kod nekoga veća moć i originalnost uma, to on više naginje religiji i samoći.


Treba da saznaš istinu i istina će od tebe napraviti ludaka.


A logika je, u svjetlosti žive istine, samo besmislica. Možete izabrati što vam je volja, logiku ili život. To je stvar ukusa. Neki ljudi više vole da budu mrtvi.


Kroz umjetnost čovek se najviše približava Bogu.


Što čovjek duže živi, utoliko sa više zla neminovno dolazi u dodir. Niko ne dolazi neminovno u dodir s dobrim. Čovjek ne nailazi na više dobra samim tim što duže živi. Ljudi su uvijek obraćali pažnju samo na problem zla, isključivo, kao da je priroda dobra nešto očevidno. Ali ona nije nimalo očevidna. Postoji problem dobra koji je težak bar koliko i problem zla.


Osjetljiv čovek ne može obići svijet i vratiti se sa istom životnom filozofijom s kojom je krenuo.


Prava ljubav, bezmjerna i beskrajna ljubav, može da postoji samo u vječnosti. Ljubav je nespojiva sa životom. Želja istinskih ljubavnika nije da žive zajedno, već da umru zajedno.


Sve velike istine su očigledne istine. Ali nisu sve očigledne istine velike.


Ako mladi umjetnici zaista žele da iznesu dokaz svoje hrabrosti, neka napadnu čudovište očiglednosti i poraze ga, neka ga svedu na stanje pripitomljene domaće životinje, a neka ne bježe od njega.


Žudi li čovjek za spasenjem, to spasenje treba da bude sada i ovdje. Spasenje nije na onome svijetu, ono je ovdje.