Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku: 127 godina od rođenja Horhea Luisa Borhesa
Horhe Fransisko Isidoro Luis Borhes Asevedo (Buenos Ajres, 24. avgust 1899 — Ženeva, 14. jun 1986) bio je argentinski pisac, esejista, pripovjedač, jedan od najuticajnijih književnika XX vijeka. Presudno je obilježio hispanoameričku književnost i značajno uticao na svjetske književne tokove.
Iako najpoznatiji po svojim pripovjetkama, Borhes je takođe bio i pjesnik i književni kritičar. Bio je saosnivač tzv. latinoameričke fantastike i jedan od vodećih autora časopisa Sur (Jug).
Osnovno obrazovanje je najvećim dijelom stekao od roditelja. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sa porodicom se preselio u Švajcarsku, gdje je boravio sve do 1921. godine, kada se vratio u Argentinu. Karijeru pisca je započeo 1923. godine. Njegovih nekoliko prvih knjiga nisu otkrile budućeg pjesnika. Do tema koje su mu zaista ležale došao je kroz nekoliko knjiga eseja i priča, kao što su Univerzalna istorija beščašća, Maštarije i Alef.
Na Borhesa je u velikoj mjeri uticao modernistički stil pisanja, a posebno simbolizam. U njegovim kasnijim djelima može se videti uticaj naturalizma. Na kasnija djela veliki uticaj je imala i činjenica da je bio slijep. Borhes se dosta interesovao za mitologiju, matematiku i teologiju i ove teme su često bile prisutne u njegovim radovima.
Borhes je bio značajan i kao prevodilac. Prevodio je literaturu sa engleskog, francuskog i njemačkog jezika na španski jezik. Preveo je i djela Vilijama Foknera, Hermana Hesea, Franca Kafke, Volta Vitmana i drugih.
Izdvajamo nekoliko njegovih misli koje nas inspirišu:
Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku.
Neki se ponose knjigama koje su napisali, a ja se ponosim knjigama koje sam pročitao.
Pisanje nije ništa drugo nego sprovođenje sna.
Ljubav je božanski dar i ona nas, kao i ljepota, vrijeba sa svih strana.
Kada bih mogao svoj život ponovo da proživim, pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka. Ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.
Bilo koja sudbina, bez obzira na njenu dužinu i složenost, sastoji se od jednog jedinog trenutka, trenutka u kome čovjek jednom za sva vremena shvati ko je.
Mislim da se za jednu ženu ne može reći da je najljepša ili najružnija na svijetu. To zavisi od očiju koje je posmatraju.
Razmjena mišljenja je neophodan uslov za svaku ljubav, svako prijateljstvo i svaki pravi dijalog.
Knjiga je jedinstvena, prenosiva magija.