EUR    |   RSD    |  KM           Prijava   |  |    Registracija   |  Kontakt  |  Pomoć  |  O nama
 
 
 
Vida Ognjenović

Vida Ognjenović je srpska književnica i rediteljka. Rođena je u Dubočkama (Banjani) pored Nikšića 14. avgusta 1941. godine. Odrasla je i školovala se u Vojvodini i Srbiji. Osnovnu školu završila je u Vrbasu, a gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Diplomirala je na Katedri za opštu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963. i na Odsjeku za režiju beogradske Akademije za pozorište, film i televiziju 1965. Postdiplomske studije je započela u Parizu na Sorboni, a magistarski rad iz teorije i prakse odbranila je na Univerzitetu u Minesoti, SAD 1972. godine.

Njen rediteljski opus čini blizu stotinu pozorišnih, kao i veliki broj televizijskih i radio režija, od kojih mnoge po sopstvenim tekstovima. Napisala je veliki broj drama, koje su doživjele više postavki i brojna izvođenja, a objavljene su u različitim izdanjima. Kao reditelj gostovala je u mnogim pozorištima širom bivše Jugoslavije, a radila je i izvan naše zemlje.

Objavila je četiri knjige proze: zbirke pripovjedaka Otrovno mlijeko maslačka (1994) i Stari sat (1996), Najljepše priče Vide Ognjenović (2001), roman Kuća mrtvih mirisa (1995) i sedam knjiga drama: Melanholične drame (1991), Djevojka modre kose (Ars dramatika, Beograd, 1994), Sjetne komedije (1994), Mileva Ajnštajn, kao i sabrane drame u tri knjige Drame I, II, III (2000, 2001, 2002).

Pripovijetke Vide Ognjenović smještene su u konkretno, istorijsko mjesto, sa prepoznatljivim vremenom i svijetom. Mjesto su Sremski Karlovci, značajni kulturni i duhovni centar srpskoga naroda, a vrijeme je druga polovina 19. i prva 20. vijeka, vrijeme u kojem su Karlovci doživjeli i procvat i propadanje. U srpsku pripovijetku ona na velika vrata uvodi svijet ruiniranih i gotovo zaboravljenih Sremskih Karlovaca, u kojem su pored Srba, našli utočište i Njemci, Jevreji, Mađari, Rusi.

Dobitnik je mnogih značajnih književnih nagrada za književni i pozorišni rad. Između ostalih dobila je: nagradu Prosvete za knjigu godine (1994), Andrićevu nagradu za pripovijetku (1995), nagradu Branko Ćopić za prozu (1996), nagradu Laza Kostić za roman (1996), nagradu Paja Marković Adamov za prozu (1997), nagradu Romanda Serbika za prozu (1998), nagradu Stefan Mitrov Ljubiša za književno djelo (1999), nagradu Statueta Joakim Vujić (2001). Dobitnik je i brojnih nagrada za režiju, predstave i tekst drama i komedija.

Proza i drame su joj prevođene na engleski, mađarski, makedonski i njemački jezik. Živi i radi u Beogradu.