Margerit Jursenar

Margerit Jursenar (1903 — 1987) je bila francuska romansijerka, pripovjedateljka i esejistkinja. Stekla je svjetsku slavu svojim istorijskim i metafizičkim romanima, u kojima dominiraju likovi iz daleke prošlosti. Posebno je poznata po romanu Hadrijanovi memoari.

Rodila se u Briselu u mješovitoj francusko-belgijskoj porodici. Majka joj je umrla deset dana posle porođaja, te se o njenom vaspitanju brinula baka. Otac je još u djetinjstvu usmjerio i usadio joj ljubav prema klasičnoj grčkoj i rimskoj kulturi, a Margerit je počela da piše već u ranoj mladosti. Prvi roman Aleksis ili trakat o uzaludnoj borbi objavila je 1929. Njeno interesovanje za orijent, srednji vijek i antiku doprinijelo je nizu djela u međuratnom periodu, od kojih su posebno zanimljive Orijentalne priče (1938). Svjetsku slavu stekla je romanima Hadrijanovi memoari (1951) i Crna mena (1968). Najveći dio života proživjela je u Americi, u koju je otišla početkom Drugog svjetskog rata, na poziv univerzitetske profesorke Grejs Frik, da bi njih dvije ostale nerazdvojene zauvijek. Margerit Jursenar je prva žena koja je izabrana u Francusku akademiju 6. marta (1980). I druga njena književna djela (Oproštajni udarac, Lavirint, Aleksis, Legende vjekova, Vijenac i lira...) zokružuju njen književni opus.

Bila je član Francuske akademije, na poziciji 3, u periodu 1980-1987. Postoji film Osmijeh Margaret Jursenar.