Novalis

Novalis je pseudonim Georga Filipa Fridriha fon Hardenberga (1772 — 1801) njemačkog pisca, aristokrate, mistika i filozofa ranog romantizma.

Po očevoj porodici pripada nižem njemačkom plemstvu, sa nekoliko značajnih predaka i rođaka. Rođen je kao drugo dijete u porodici koja je imala ukupno jedanaestoro djece. Sa osam godina bio je teško bolestan od srdobolje. Nakon što mu majka teško obolijeva, sa jedanaest godina odlazi u zamak gdje je živeo njegov stric, koji je okupljao tadašnje prosvećene i slobodoumne aristokrate. Stric ga uči i uvodi u francusku književnost i racionalističku filozofiju. Osnovno obrazovanje dobio je od privatnih učitelja a kasnije upisuje studije prava, mijenja nekoliko fakulteta ali ima odlične ocjene. Studirao je i rudarstvo na Rudarskoj akademiji u Frajbergu, sa namjerom da se na poslu pridruži svom ocu koji je bio upravnik rudnika soli. Bio je svestrano obrazovan, sa posebnim interesom za rimsku istoriju. Godine 1784. piše prve pjesme, a 1791. objavljuje prvu pjesmu Tužbalica mladića. Radio je kao pravnik u okružnoj kancelariji u Tenštetu. Na jednom od službenih putovanja upoznaje i zaljubljuje se u trinaestogodišnju Sofiju fon Kin. Ona će biti njegova velika inspiracija i prva i jedina ljubav tokom života. Nezvanično će se vjeriti u martu 1795. Sofija umire 19. marta a 24. aprila umire njegov brat Erazmo. Nakon smrti bliskih ljudi Novalis se upušta u mistiku i njihova smrt značajno utiče na njegov pjesnički rad. U decembru 1798. vjeri se sa ćerkom profesora Rudarske akademije. Prisustvovao je velikom skupu romantičara u Jeni 1799. gdje predstavlja svoj esej Hrišćanstvo ili Evropa. Godine 1800. teško se razboljeva i umire u roditeljskom domu 25. marta 1801.

Roman „Hajnrih iz Ofterdingena“ (Heinrich von Ofterdingen) ostao je nedovršen i objavljen je posle njegove smrti, ali je postao paradigma romantičarskog pokreta. Plavi cvijet, koji se u njemu pominje, takođe je postao simbol. Ovaj roman pripada žanru bildungsromana.

Novalisova pjesnička dela su „Himne noći“ (Hymnen an die Nacht), „Fragmenti“ (Fragmente) i „Duhovne pjesme“ (Geistliche Lieder). Šest Novalisovih himni (objavljenih 1800) sadrže autobiografske elemente. Tema im je romantičarska interpretacija jedinstva života i smrti, gdje noć predstavlja granicu između njih. „Fragmente“ je napisao između 1795. i 1800. godine. To je zbirka misli, aforizama i kratkih komentara o filozofiji, estetici i književnosti. „Duhovne pjesme“ su intimna i ritmična poezija namijenjena pjevanju. U njima se pojavljuje Hristos kao simbol jedinstva poezije i religije.

U eseju „Hrišćanstvo ili Evropa“ (Die Christenheit oder Europa) Novalis izražava romantičnu nostalgiju za vremenima kada je srednjovjekovna Evropa bila ujedinjena u hrišćanstvu. On je protivnik Prosvetiteljstva i Francuske revolucije za koje tvrdi da su uništili evropsku duhovnost.

Razvio je fragment kao umetnički oblik.

Svoje filozofske koncepte „religije ljubavi“ i „magičnog idealizma“ zasnovao je na misli Johana Fihtea. On povezuje umjetnost i religiju i tvrdi da je obijema cilj da učine vidljivom apsolutnu intuiciju. Novalis kaže da je zadatak čovječanstva da „obrazuje Zemlju“. Time bi čovečanstvo ušlo u novo zlatno doba harmonije čovjeka i prirode, kako je smatrano da je bilo u neko ranije doba.

Moderni fantazijski žanr je gotovo potekao iz Novalisovog opusa.