Vitomir Vito Nikolić bio je crnogorski pejsnik i novinar. Porijeklom Nikšićanin, rođen je 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. U aprilu 1941. sa porodicom je izbjegao u Nikšić. Veoma rano ostaje bez majke koja umire od tuberkuloze, 1943. godine Italijani ubijaju njegovog oca, a za vrijeme rata ostaje i bez starijeg brata koji je poginuo od bombe. Nakon rata, Vitomir Nikolić živeo je u sirotištu sve do 18 godine. Većinu svog života proveo je u Nikšiću, živio je u siromaštvu i volio je kafanski život. Cijelog života bolovao je od plućnih bolesti izazvanih teškim životnim okolnostima, i zbog toga je bio čest posjetilac bolnica i sanatorijuma. Stalno je bio u sukobu s vlašću, zbog čega je neko vrijeme odležao u zatvoru.
Prve zbirke pjesama Drumovanja i Sunce, hladno mi je! Vito je štampao o svom trošku. Iako u skromnoj opremi, bile su tražene i rado čitane. Najčešće su ih kupovali prijatelji sa kojima je živio kafanskim životom.
Iz Nikšića se preselio u Podgoricu gdje je radio u redakciji Pobjede. U Pobjedi je objavljivao popularne reportaže „Crnom Gorom putem i bespućem”. Ponekad je priređivao književne večeri u kafanama, pred brojnom publikom koju je znao da razgali i uzbudi svojim stihovima. Neki od njegovih stihova bili su izvor inspiracije muzičarima. Vitova pjesma Pijem, koju je otpjevao pjevač Miki Jevremović i danas je rado slušana. Njegove pesme Veče u brezoviku, I opet jesen i Jednog dana, kada nas ne bude uvrštene su u Antologiju srpske poezije priređivača Nenada Grujičića.
Raspad Jugoslavije učinio je da Vito Nikolić kao pjesnik zanijemi. Zbog nepristajanja da se uključi u ratno-huškaču propagandu matičnog lista „Pobjeda” u septembru 1991. godine dobio je radnu knjižicu i rješenje o prestanku radnog odnosa. Teško je podnio rušenje Starog mosta u Mostaru i granatiranje Dubrovnika. Zbog svega toga povukao se u tišinu svog doma. Vito Nikolić je preminuo 1994. godine. Sahranjen je u Nikšiću.
