Lana Bastašić

U književnosti je važnije kako je pisano, nego o čemu je pisano – vjerovatno je najrasprostranjeniji uput kad se o nekom djelu donose vrijednosni sudovi. Baziran je na činjenici da je književnost „umjetna“ kao i svaka druga umjetnost, odnosno da težinu priče same po sebi treba prepustiti faktografskim formama. U igri je uvijek nekoliko mogućnosti. Tema može biti sjajna, ali džaba ako je nevješto obrađena. Ima i situacija kad način obrade kvalitetom nadmašuje materijal i time mu podiže vrijednost. A u ovim godinama, kad se već mogu pohvaliti da sam upoznao desetine različitih stilova i tematskih okvira, sve više cijenim kombinaciju u kojoj „kako se piše“ i „o čemu se piše“ idu u korak jedno s drugim. To je ono što porađa potpun čitalački doživljaj: ne proganja te utisak da je moglo bolje, da se negdje skrenulo u prazno.