MIGEL DE SERVANTES (29.9.1547.-22.4.1616)je bio španski pjesnik, dramaturg i prozni pisac i jedan je od najistaknutijih pisaca u svjetskoj književnosti. Napisao je jedno od najvećih svjetskih remek-djela Don Kihot.
Sin gluvog hirurga, Migel de Servantes je rođen blizu Madrida, bio je treći od petoro djece. Otac, Rodrigo je bio gluv od rođenja i porodica je morala često da se seli, jer je tražio bolji posao. Migel je cijelog života bio siromašan. Otac mu je često zapadao u dugove zbog kojih je više puta dospijevao u zatvor. Migel je kao dječak veoma volio da čita. Školovao se na akademiji Alinsa de Vijerasa u Kordobi, a kasnije u Jezuitskoj školi.
Servantesova porodica se preselila u Madrid početkon 1566. godine. U to vrijeme taj grad je bio u usponu. Tada je Servantes napisao prvi sonet u čast rođenja druge ćerke Filipa II i njegove druge žene, Izabel de Valoa. Profesor u školi, Huan Lopez de Ojos, objavio je neke njegove pjesme u svojoj knjizi o smrti Izabele de Valoa.
Servantes se prijavio kao vojnik u Špansku armadu 1570. godine i učestvovao je u bici kod Lepanta 1571. godine u kojoj se borio protiv Otomanskog carstva. Zadobio je dvije rane na grudima i ostao je bez lijeve ruke. Uprkos tome, on je nastavio da služi u vojsci do 1574. godine, kada napušta vojnu službu. Migel i njegov brat, Rodrigo, pokušali su da se vrate u Španiju, ali su ih berberski gusari zarobili na brodu tokom putovanja. Proveo je pet godina kao zatvorenik i rob u Alžiru i par puta je bezuspješno pokušao da pobjegne. Konačno je bio pušten kada je plaćen otkup za njega. Iz ovog njegovog iskustva rodila su se dela Alžirske dogodovštine i Alžirske tamnice.
Neka od njegovih najznačajnijih djela iz tog perioda su: Put za Parnas, Galateja, Uzorne novele, Pustolovine Persilesa i Sihismunde. Petrarka i Bokačo su imali veoma veliki uticaj na njegov rad.
U Madridu je bio u vezi sa Anom de Viljafranka, koja mu je rodila jednu vanbračnu kćerku. Oženio se sa Katalinom de Salazar i Palasios 1585. godine. Nakon ženidbe se nastanio u Eskivijasu.
Servantes je 1587. godine otišao u Sevilju, gdje je stupio u službu španske Armade, a 1592. godine, zbog lažnih optužbi da je ilegalno prodavao žito, odveden je u zatvor. U zatvoru je proveo dvije godine.
U ovom periodu je napisao mnoge od romana koji su sastavljeni u zbirci Uzorne novele: Ljubomorni Ekstremadurac, Rinkonete i Kortadiljo, Razgovor pasa, kao i novele koje se nalaze u Don Kihotu. Prvi dio Don Kihota je objavljen 1605. godine. Najpoznatija scena iz ovog romana je Don Kihotova borba sa vjetrenjačama. Ovo djelo je jedno od najprodavanijih djela i prevedeno je na više od šezdeset jezika. Drugi dio je objavljen 1615. godine.