EUR    |   RSD    |  KM           Prijava   |  |    Registracija   |  Kontakt  |  Pomoć  |  O nama
 
 
 
Johan Volfgang Gete

JOHAN VOLFGANG GETE (28. avgust 1749. - 22. mart 1832.) bio je njemački pisac, političar, pjesnik, naučnik i filozof, a tokom 10 godina i predsjednik oblasti Vajmar. Gete je bio jedna od najznačajnijih ličnosti njemačke književnosti i evropskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. vijeka i početkom 19. vijeka. Autor Fausta  širio je svoj uticaj širom Evrope, a tokom narednog vijeka njegova djela bila su inspiracija za mnoge muzičke i dramske komade.

Gete je rođen u Frankfurtu na Majni u Njemačkoj. Njegov otac bio je važna i poštovana ličnost, a majka Katarina, kćerka tadašnjeg gradonačelnika Frankfurta. Zahvaljujući njoj, od rane mladosti je imao značajne veze sa uglednim ličnostima u gradu. Od osmoro djece, preživjeli su samo Gete i njegova sestra, Kornelija.

U mladosti je, pored uobičajenih predmeta, Gete posebno učio latinski, grčki, francuski i engelski jezik, a takođe je imao i posebne časove plesa, jahanja i mačevanja. U ovom periodu, majka mu je usadila ljubav prema lutkarskom pozorištu.

Studije su mu išle loše, a on je umjesto prava „studiro život". Usljed takvog načina života, u ovom periodu je nekoliko puta bolovao od polno prenosivih bolesti. Tako se i na jesen 1768. godine vratio na kućno lječenje, gdje su ga njegovale majka i sestra. Kao i obično, tokom oporavka padao je u samokritičko raspoloženje i zanimao se za religioznu mistiku. Sada se zainteresovao i za alhemiju, astrologiju i okultnu filozofiju, a svaka od ovih nauka ostaviće svoj upečatljiv trag u njegovom najpoznatijem delu - Faustu. 1770. godine otac gubi strpljenje i šalje ga u Strazbur da konačno dovrši svoje studije. Iste ove godine objavio je svoju prvu zbirku poezije, ali anonimno. Ovo je period kada mnogo stvara, ali većinu svojih djela spaljuje.

Pored pjesničkih dela, Gete se bavio i teoretskim, prirodno-naučnim i praktičnim studijama iz raznih oblasti: zanimao se za geologiju, proučavao uporednu anatomiju radi predavanja na slikarskoj akademiji, zanimao se za botaničke studije, za poljoprivredu i probleme navodnjavanja, morfologiju, optiku i nauku o bojama, meteorologiju i mineralogiju. 1780. godine pronalazi intermaksilarnu kost. Govorio je da je klasicizam kontrolisao umjetnost, ali da je romantizam bolest, pa je pisao pravila za njemačku poeziju.