Trideset godina poslije objavljivanja knjige Otkrivanje samoće (1982), Pol Oster objavljuje Zimski dnevnik, koji, ako i nije njen nastavak, tu knjigu nadopunjuje i s njom čini organsku cjelinu. U prvoj je Oster govorio o očinstvu na dva načina: razmišljanjem o svom ocu i o sebi kao ocu. U novoj knjizi bavi se porodicom, počev od svojih roditelja, preko supruge, spisateljice Siri Hustvet, i njenih roditelja, drugova i prijatelja, pa do sopstvene djece- ali ponajviše sobom. Za nekoga će razotkrivanje intimnosti u Zimskom dnevniku biti iznenađenje. Za one koji poznaju Osterovu opsesivnu analitičnost i zaokupljenost detaljima- neće. Ali čitava jedna linija koja se ovdje bavi (njegovim) tijelom nikoga neće ostaviti bez, ovakve ili onakve, reakcije. U paketu sa često bizarnim tjelesnim detaljima (bolesti, povrede, bol, smrt), kako on sam ka